Éiriú Eolas – Hrvatski
  • EN
  • FR
  • DE
  • HR
  • TR
  • VI
  • EL
  • ES
  • IT
  • IT
  • PL

Éiriú Eolas novosti – 23. lipnja

Veliki ljetni pozdrav!

Iako je sezona vrućina i kratkih rukava već odavno krenula, danas smo i službeno zakoračili u ljeto.
Iz tog razloga raspored održavanja Éiriú Eolas satova se malo mijenja pa idemo prvo odraditi taj dio ovih novosti.

VAŽNO!

U subotu, 25. lipnja, NEMA Éiriú Eolas sata u Zagrebu.

Sljedeći sat u Zagrebu je 2. srpnja u 16h, na standarnom mjestu: MMC “Kopriva”, Ilica 196.
Nakon toga, Éiriú Eolas satovi u Zagrebu nastavljaju svojim uobičajenim subotnjim ritmom tijekom cijelog ljeta.

Prije toga smo, taj petak, 1. srpnja u 19h, u Varaždinu, ulica Braće Radić 118.
To je ujedno i posljednji Éiriú Eolas sat u Varaždinu prije ljetne stanke do rujna.

Stoga nemojte propustiti priliku te potpuno opušteni i puni energije otići na ljetni odmor!

U ovom broju Éiriú Eolas novosti vam donosimo prijevode dva povezana članka. Govore o jednoj osobini koja nas čini uistinu ljudima, o samilosti/suosjećanju, i njenoj vezi s lutajućim živcom -“nervusom vagusom”.

Nakon što ih pročitate, nadamo se da ćete, ako već niste, dobiti želju za isprobati Éiriú Eolas program za kontrolu stresa i pomlađivanje, koji sadržava vježbe disanja koje su dizajnirane za stimulaciju lutajućeg živca “nervusa vagusa”, te stoga za smanjenje vašeg stresa, tjeskobe i depresije zajedno s vašom upalom!

 

Samilost: eliksir života?

dr. sc. David R. Hamilton
The Huffington Post

Nova istraživanja sugeriraju da samilost može usporiti procese starenja.

Gerontolozi (znanstvenici koji istražuju procese starenja) su, ispitujući zašto starimo, otkrili da veliki dio posljedica starenja može u stvari biti usputna šteta u tijelu zbog upalnih procesa.

Gledajući u cjelini, upale su neophodne. One su dio imunološkog odgovora koji pomaže u ozdravljenju tijela. No, iako nam upala pomaže da ozdravimo, problem leži u tome što nam ona ujedno može naštetiti. Tijekom vremena može nagrizati tijelo kao što valovi erodiraju obalu. Kao što cijev koja kaplje puni ulegnuće i uzrokuje usputnu štetu podu, tako se i posljedice upale mogu postupno namnožiti i uzrokovati ozbiljnu štetu ljudskom tijelu.

Sada znamo da upale igraju važnu ulogu u mnogim ozbiljnim bolestima, a naročito u krvo-žilnim bolestima koje su jedan od glavnih uzroka smrti u zapadnom svijetu.

Ljudski živčani sustav kontrolira razinu upale slično kao što kočnice usporavaju automobil. Ta kočnica je kranijalni živac broj 10, ili nervus vagus, i njegova uloga je poznata kao upalni refleks, kojeg je prvi identificirao dr. Kevin J. Tracey, upravitelj Feinstein Instituta te profesor i predsjednik apsolventske škole molekularne medicine u Manhassetu, država New York. Kada se vagalna kočnica upotrijebi, upala se smanjuje.

No, izgleda da stanje nervus vagusa nije isto kod svih ljudi. Njegovo stanje se često naziva „vagalnim tonusom“ i može se smatrati nešto kao mišični tonus. Na osnovu činjenice da stimulacija nervusa vagusa smanjuje upalne procese i da je niski vagalni tonus povezan s jačim upalama, vrlo je moguće da viši vagalni tonus predstavlja efikasnije kočnice te da stoga bolje sprečava upalne procese svuda po tijelu.

Kako možemo vježbati naše kranijalne živce (nervus vaguse)? Jedna metoda koja se sve više pojavljuje u znanstvenim radovima je vježbanje samilosti. Kao što vježbanje povećava tonus naših mišića, čini se da vježbanje samilosti povećava vagalni tonus.

Barbara Fredrickson, profesor psihologije na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, je otkrila da je prakticiranje meditacije voljenja-dobrote, onako kako je otprilike prakticiraju tibetanski budisti, što uključuje kultivaciju osjećaja samilosti prema sebi i drugima, znakovito povećalo vagalni tonus kroz vremenski period od 7 tjedana.

Dr. Stephen Porges, profesor psihijatrije na Sveučilištu Illinoisa u Chicagu, je čak nazvao nervus vagus živac suosjećanja ili samilosti, zbog svoje povezanosti s aspektima skrbničkog ponašanja, kao što su briga, njega i pomaganje.

Istraživanje na Sveučilištu Californije na Berkeleyu, koje je vodio Dacher Keltner, otkrilo je da ljudi koji su najsamilosniji obično imaju najviši vagalni tonus. Vrijedi i obratno. Izgleda da su ljudi s najvišim vagalnim tonusom izrazito samilosni.

Ako ovo išta vrijedi, znači da vježbanje samilosti može usporiti upalne procese poboljšavanjem stanja nervus vagusa, što čak može značiti da samilost može usporiti procese starenja.

Sada se proučavaju protu-upalna svojstva samilosti (suosjećanja). U studiji iz 2009. godine, znanstvenici s Medicinskog fakulteta Emory Sveučilišta su uvježbali 33 osobe kako raditi tibetansku budističku meditaciji samilosti, koja je uključivala strukturno generiranje osjećaja samilosti, i usporedili su ih s grupom od 28 ljudi koji nisu radili meditaciju. Nakon 6 tjedana oni koji su najviše radili meditaciju samilosti su imali mnogo manju razinu upalnih procesa u odnosu na one koji su meditaciju radili jako rijetko ili nikako. Ako je teorija povezanosti upalnih procesa s procesom starenja točna, tada nam ovo istraživanje zasigurno govori da samilost može usporiti procese starenja.

Možda je samilost eliksir života. Možda je razlog zašto nikada nismo pronašli mitski kamen mudraca (filozofski kamen) – legendarnu tvar za koju se vjeruje da pomlađuje tijelo i produžava život – zato jer smo uvijek tražili nešto izvan sebe samih. Samilost je unutarnji rad (rad na sebi).

Ako je ovo istina tada je kamen mudraca bio ovdje cijelo vrijeme. Mi ga samo nikad nismo primijetili. Možda je nazvan „kamenom mudraca“ jer je potrebno biti filozof da bi se uopće pomislilo da je samilost eliksir života.

Dakle, zašto samilosni ljudi svugdje po svijetu ne žive preko 100 godina? Mnogi vjerojatno i žive. No, efektima samilosti se suprotstavljamo drugim izborima koje donosimo u životu – pretjerivanjem u hrani, unosom previše nezdrave hrane, unosom toksina i stimulansa u tijelo, nezdravim navikama kao što su pušenje ili pijenje (previše), neredovitim vježbanjem te naravno, našim mentalnim i emocionalnim stresom u životu.

Starenje je kompleksan koktel mnogih stvari uključujući životni stil i genetiku. Samilost je samo jedan sastojak u tom koktelu.

No, ono može doprinijeti mnogo više okusu tog koktela nego što smo mi to ikad mislili.

Reference:

O postojanju razlike u vagalnom tonusu među ljudima se raspravlja u: Dacher Keltner, Born to Be Good (W. W. Norton & Company, New York, 2009). Knjiga također raspravlja o vezi između samilosti i vagalnog tonusa.

 

Kranijalni živac (nervus vagus) i samilost

Iz knjige Born to Be Good: The Science of a Meaningful Life autora Dachera Keltnera (stranice 228-230):

[Kranijalni živac (nervus vagus)] se nalazi u prsima, a kada se aktivira, stvara osjećaj širenja tekuće topline u prsima i osjećaj izbočine u grlu. Kranijalni živac … kreće iz vrha leđne moždine i onda vijuga kroz tijelo…, spajajući se s mišićnim tkivom lica, mišićima koji su uključeni u stvaranje govora, srcem, plućima, bubrezima i jetrom, te probavnim organima. U seriji kontroverznih članaka, fiziološki psiholog Steve Porges je iznio tvrdnju da je nervus vagus živac samilosti (suosjećanja), organ koji skrbi o tijelu.

…Porges primjećuje da nervus vagus prožima mišićne grupe komunikacijskog sustava koje su zadužene za skrb – muskulaturu lica i glasovni aparat. U našem smo istraživanju primijetili, na primjer, da ljudi sistematično uzdišu – kratku četvrtinu sekunde s izražajima brige i razumijevanja – kada slušaju drugu osobu kako opisuje iskustvo patnje. Naša je studija pokazala da je uzdah iskonski izdisaj, smiruje bori se/bježi fiziologiju onoga tko uzdiše i okidač je osjećaja ugode i povjerenja kod onoga tko priča. Kada uzdišemo na umirujući način, ili umirujemo druge u nevolji našim zabrinutim pogledom ili nakrivljenim obrvama, kranijalni živac radi svoj posao, stimulirajući mišiće grla, usta, lica i jezika da emitiraju umirujuće prikaze brige i ohrabrenja.

Drugo, nervus vagus je primarna kočnica ritma našeg srca. Bez aktivacije kranijalnog živca, srce bi u prosjeku kucalo otprilike 115 otkucaja u minuti, umjesto standardnih 72. Nervus vagus pomaže u usporavanju ritma otkucaja srca. Kad smo ljuti ili uplašeni, naše srce ubrzava, doslovno povečavajući 5 do 10 otkucaja po minuti, distribuirajući krv raznim grupama mišića, pripremajući tijelo na borbu ili bijeg. Nervus vagus radi suprotnu stvar, usporava otkucaje srca na jedan mirniji ritam, povećavajući vjerojatnost za ljubazni (nježni) kontakt u blizini drugih.

Treće, nervus vagus je direktno povezan s bogatom mrežom receptora oksitocina, neuropeptida koji su prisno uključeni u doživljaj osjećaja povjerenja i ljubavi. Kako nervus vagus započinje s radom, stimulirajući pripadne vokalizacije i mirniju krvo-žilnu fiziologiju, vjerojatno potiče lučenje oksitocina, šaljući signale topline, povjerenja i privrženosti kroz mozak i tijelo, te naposljetku i drugim ljudima.

Konačno, nervus vagus je jedinstven za sisavce. Reptilski autonomni živčani sustavi dijele najstariji dio nervus vagusa s nama, ono što je znano kao dorzalni vagalni kompleks, odgovoran za imobilizacijsko ponašanje: na primjer, odgovor u obliku šoka nakon fizičke traume; i nešto spekulativnije, ponašanje povezano sa sramom kada nas se ponizi u društvu. Reptilski autonomni živčani sustavi također uključuju i simpatičku regiju autonomnog živčanog sustava koja je uključena u bori se/bježi ponašanje. No, kako je skrbničko ponašanje počelo definirati novi red vrste – sisavce – regija živčanog sustava, nervus vagus, se evolucijski pojavila kako bi pomogla podržati ovu novu kategoriju ponašanja.

 

Ugodno disanje!

Srdačni pozdravi,

Éiriú Eolas tim

Posted in Newsletters
-------
Copyright © 2019 by Fellowship of the Cosmic Mind. All rights reserved.