Éiriú Eolas – Hrvatski
  • EN
  • FR
  • DE
  • HR
  • TR
  • VI
  • EL
  • ES
  • IT
  • IT
  • PL

14 Siječanj 2015 Aktivacija živca vagusa

Angela Savitri Petersen
Rising Life Media
25. listopad 2012.
 

ŠTO JE TO ŽIVAC VAGUS?

Deseti kranijalni živac često se naziva „živac suosjećanja“ jer kad je aktivan, on tada pomaže stvaranju osjećaja topline u grudima koju osjetimo kad nas netko zagrli ili kada smo nečim ganuti…
 

 

 

Živac vagus je snop živaca koji proizlazi iz vrha leđne moždine. On aktivira različite organe kroz tijelo (kao što su srce, pluća, jetra i probavni organi). Kad je aktivan, vjerojatno će proizvesti onaj osjećaj tople ekspanzije u grudima – na primjer, kad smo ganuti nečijom dobrotom ili zadivljeni ljepotom nekog glazbenog djela.

Neuroznanstvenik Stephen W. Porges sa Sveučilišta Illinoisu u Chicagu je već davno prije utvrdio da je vagusni živac – živac suosjećanja (naravno, on također služi i mnogim drugim funkcijama). Nekoliko razloga opravdavaju tu tvrdnju. Smatra se da vagusni živac stimulira određene mišiće u vokalnoj komori omogućavajući komunikaciju. On snižava broj otkucaja srca. Novija znanost sugerira da može biti usko povezan s mrežom receptora za oksitocin, neurotransmiter koji je uključen u izgradnju povjerenja i majčinskog povezivanja.

Psihologinja Nancy Eisenberg sa Sveučilišta države Arizona, utvrdila je da su djeca s visokom osnovnom aktivnošću vagusnog živca više kooperativna i sklonija davanju. To područje istraživanja je početak fascinantnog novog argumenta o altruizmu: da je grana našeg živčanog sustava evoluirala kako bi podržala takvo ponašanje.

STRES I ŽIVAC VAGUS

Razina hormona stresa u vašem tijelu se regulira autonomnim živčanim sustavom. Autonomni živčani sustav (ANS) ima dvije komponente koje uravnotežuju jedna drugu, simpatički (SNS) i parasimpatički živčani sustav (PNS).

SNS – simpatički sustav ubrzava naš živčani sustav. Pomaže nam da se nosimo s onim što percipiramo kao izvanredno stanje i zadužen je za “bijeg ili borba“ reakciju.

PNS – parasimpatički živčani sustav usporava živčani sustav i pomaže nam da budemo smireni. On potiče opuštanje, odmor, spavanje i omamljenost, usporavajući otkucaje srca, disanje, sužavajući zjenice očiju, pojaćavajući produkciju sline u ustima, i tako dalje.

Živac vagus je živac koji izlazi iz mozga i kontrolira parasimpatički živčani sustav koji kontrolira naš relaksacijski odaziv. A taj živčani sustav koristi neurotransmiter acetilkolin. Ukoliko vaš mozak ne može komunicirati s vašom dijafragmom preko otpuštanja acetilkolina iz živca vagusa (na primjer, ako se to ometa otrovom botulinom), tada ćete prestati disati i umrijeti.

Acetilkolin je odgovoran za učenje i pamćenje. Također umiruje i opušta, što živac vagus koristi za slanje poruka mira i opuštanja kroz cijelo tijelo. Nova istraživanja su pronašla da je acetilkolin najznačajnija kočnica upalnih stanja u tijelu. Drugim riječima, stimuliranje živca vagusa šalje acetilkolin kroz cijelo tijelo, što ne samo da djeluje opuštajuće, već se time ujedno smanjuje upalne procese koji su povezani s negativnim efektima stresa.

Uzbudljivo novo istraživanje također je povezalo živac vagus s poboljšanjem neurogeneze, povečanjem proizvodnje neurotropičnih faktora nastalih u mozgu (neurotrofični faktor iz mozga je nešto kao super gnojivo za stanice mozga) i popravka tkiva mozga, pa sve do prave regeneracije cijelog tijela.

ZDRAVLJE, DUGOVJEČNOST I STARENJE

Kako starimo, naš imunološki sustav proizvodi više molekula koje stvaraju upale, a naš živčani sustav na to odgovara stresom, potičući raspad sustava i starenje.

To nije samo priča. To potkrijepljuju znanstvena istraživanja.

Na primjer, Kevin Tracey, direktor Feinsteinovog Instituta za medicinska istraživanja, otkrio je kako mozak kontrolira imunološki sustav kroz izravne živčane veze.

On to opisuje kao upalni refleks.

Jednostavno rečeno, to je način na koji imunološki sustav daje odgovor mozgu.

Dopustite da vam objasnim.

Vaš imunološki sustav kontrolira živac zvan vagus.

Ali to nije bilo koji živac. To je najvažniji živac koji dolazi iz mozga i putuje prema svim glavnim organima.

A vi možete aktivirati taj živac – preko opuštanja, meditacije i ostalih drevnih običaja, kao što je majanski sustav Jezika svjetla, u kombinaciji s tehnikama aktivacije živca vagusa koje su nedavno predstavili Group & Steve Rother, živac vagus se može aktivirati i s njim se može energetski upravljati kroz geometriju, frekvenciju, boju i svijetlost.

Koja je dobrobit toga?

Pa, aktiviranjem vagusa možemo kontrolirati imunološke stanice, reducirati upalne procese, pa čak i spriječiti bolest i starenje!

To je istina. Stvaranjem pozitivnih stanja mozga – kako su majstori meditacije stoljećima činili – možemo uključiti živac vagus i kontrolirati upalu.

Ovom metodom možemo zapravo kontrolirati funkcioniranje vlastitih gena. Aktivacijom vagusa možemo uključiti one gene koji pomažu kontrolirati upalu. Upalni procesi su jedan od središnji faktora obolijevanja i starenja.

REGENERACIJA STANICA

Još više zapanjuje otkriće da se naša tijela mogu obnovljati u bilo kojoj dobi.

Dr. sc. Diane Krause, dr. med., sa Sveučilišta Yale, otkrila je se da naše vlastite urođene odrasle matične stanice (stanice koje se mogu pretvoriti u bilo koju stanicu u tijelu iz naše koštane srži) mogu pretvoriti u stanice jetre, crijeva, pluća, i kože.

To je izvanredno otkriće.

Evo zašto.

To znači da imamo moć stvarati nove stanice, te obnavljati vlastite organe i tkiva u bilo kojoj dobi.

A kako se tim stanicama upravlja?

Pogodili ste: živcem vagusom.

Na primjer, Theise i suradnici su pronašli da su matične stanice izravno povezane sa živcem vagusom.

Aktiviranje vagusa može potaknuti matične stanice da proizvode nove stanice, te poprave i obnove naše vlastite organe.

Dakle relaksacija – stanje opuštenosti, mira i tišine – može aktivirati živac vagus.

A vagus s druge strane aktivira naše matične stanice da regeneriraju i obnove naša tkiva i organe.

RELAKSACIJA I MEDITACIJA

Znanstvenici su čak pokazali kako meditacija čini mozak većim i boljim.

Mapirali su moždane funkcije ”profesionalnih meditatora“ tako što su u laboratorij doveli tibetanske lame koji se uvježbani u koncentraciji i mentalnoj kontroli.

Rezultat? Kod meditatora su pronašli veće razine moždanih gama valova i deblje moždane kortekse (područje povezano s višim moždanim funkcijama).

Relaksacija može imati i druge moćne efekte na našu ustroj.

U biologiji, biti složeni sustav koji se može prilagoditi svojoj okolini, te koji je otporan i fleksibilan, je ključno za zdravlje.

Isto vrijedi i za nas.

Što smo kompleksniji i otporniji, to smo zdraviji.

Uzmimo na primjer otkucaje našeg srca.

Njegova složenost naziva se varijabilnost frekvencije otkucaja srca (HRV) ili varijabilnost otkucaj-po-otkucaj.

Što je složeniji naša HRV, zdraviji smo. Najmanje kompleksna frekvencija je ona najgor – ravna crta.

Pa kakve to veze ima s relaksacijom?

HRV također kontrolira živac vagus.

Kao što vidimo, uključivanje relaksacijskog odaziva i aktivacija vagusa su ključni za zdravlje.

Aktivacija živca vagusa će:

  • reducirati upalu
  • pomoći u regeneraciji naših organa i stanica pomoću aktivacije matičnih stanica
  • povećati našu varijabilnost frekvencije otkucaja srca
  • podebljati naš mozak (koji se s godinama smanjuje)
  • potaknuti imunološku funkciju
  • modulirati naš živčani sustav
  • smanjiti depresiju i stres
  • poboljšati učinkovitost
  • unaprijediti kvalitetu našeg života

Nije loše za samo učiti kako odmarati!

SUOSJEĆANJE I DNA

Dr. sc. Elizabeth Blackburn, znanstvenica koja je otkrila telomere, objasnila je da u konačnici oni postaju tako kratki da se kraj naše DNA odmota i da više ne možemo replicirati svoje stanice, i tako one umiru.

Ono što je značajno je da mentalni stres ubrzava skraćivanje telomera – i time dovodi do bržeg starenja.

Što je još značajnije?

U studiji o njegovateljima bolesnih pacijenata, zdravlje njegovateljevih telomera bilo je određeno njihovim stavom!

Zvuči nemoguće, ali je istina.

Njegovatelji koji su osjećali da je njihov posao teret, imali su kraće telomere, dok kod onih koji su svoj posao vidjeli kao mogućnost da budu suosjećajni, nije bilo skraćivanja telomera.

Dalaj Lama je rekao da je sjedište suosjećanja u stvari biološko i – neophodno za preživljavanje.

Možda je razvoj suosjećanja i mudrosti u suočavanju s nepovoljnim životnim uvjetima zapravo pravi ključ za dugovječnost.

Može biti da je rad na razumijevanju naše istinske prirode putem kultivacije naših umova i srca pomoću pozitivnih praksi kao što su meditacija ili slične tehnike, ključan za zdravlje i dugovječnost.

Način na koje možemo promijeniti naša tijela kroz mijenjanje naših umova nije više samo teorija.

Postoji novi znanstveni jezik za razumijevanje kako odlike uma upravljaju tijelom pomoću učinaka na živac vagus, imunološke stanice, matične stanice, telomere, DNK, i još mnogo toga.

Zapamtimo, naše tijelo ima sve resurse i beskrajno prilagodljive sustave samoregulacije, oporavka, regeneracije i poboljšanja.

Jednostavno moramo naučiti kako raditi s našim tijelom, umjesto protiv njega. Tada možemo imati zdrav i ispunjen život – i proživjeti puni životni vijek, koji može doseći i više od 120 godina!

LJUBAV

No, ovdje je nešto još zanimljivije – istraživanje koje radi Dacher Ketlner, direktor Laboratorija za socijalne interakcije na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji, pokazuje da stimuliranje živca vagusa nije dobra samo za nas – već za cijeli planet!

“Naše istraživanje, kao i neka istraživanja drugih znanstvenika, sugeriraju da je aktivacija vagusa povezana s osjećajima brižnosti i etičke intuicije koju ljudi iz različitih društvenih skupina (čak i onih suparničkih) dijele s cijelim čovječanstvom. Otkrili smo da su ljudi koji imaju visoko aktiviran živac vagus u stanju odmaranja, skloni osjećati emocije koje promiču altruizam – suosjećanje, zahvalost, ljubav i sreću.”

Eto ga. Učinite to za ljubav.

Reference:

https://sites.google.com/site/stanleyguansite/health/health-tips/breathe-deeply-to-activate-vagus-nerve

http://tkcollier.wordpress.com/2006/10/05/how-the-dalai-lama-can-help-you-live-to-120/

http://www.subtleyoga.com/220/11

http://www.scientificamerican.com/article.cfm?id=forget-survival-of-the-fittest
 

12 Lipanj 2011 Umjetnost bioenergetskog disanja: moćno oruđe za osobni rast i transformaciju

by Paul Ingraham
Save Yourself

Ramena divova

Netko vam kaže “Dišite duboko.” Ima u tome nešto više nego što mislite. To je vrh sante leda za koju većina ljudi nikad nije čula ni vidjela.

Imate problema s disanjem?

Ako imate problema s disanjem, molim Vas pogledajte na dnu Appendix: Difficulty Breathing za moguće uzroke.

Već više od jednog desetljeća prakticiram, podučavam i ispitujem jednu neobičnu vrstu terapeutskog disanja. Poznata je pod imenom “bioenergetsko” disanje i vuče svoje korijene iz filozofija rada na tijelu, koje su originalno potekle od Alexandera Lowena i njegovih interpretacija Reicha i Junga.1 Ono što je zanimljivo jest da Kinezi isti stil disanja u kontekstu qigonga zovu “kružno” disanje, i taj stil ima duboke korijene u njihovoj kulturi, iako na dosta različit način.

Dakle, kad podučavam ovu vrstu disanja, stojim na ramenima divova. O bioenergetskom disanju sam naučio od Joanne Peterson and dr. Jocka McKeena i dr. Benneta Wonga s Gabriola Islanda renomiranog Haven Instituta za profesionalni trening. To što danas podučavam je adaptacija onoga što još uvijek učim kadgod posjetim Gabriolu.

Terapija koja to nije

Ono što mi se najviše sviđa kod ove vrste “terapije” jest da to uopće nije terapija, već jednostavno vrsta edukacije. Ne moram se uobražavati da sam iscjelitelj kad radim ovaj posao. Više sam poput trenera. I jednostavno je.

Iako nudim mnoge prijedloge dok “vodim” sesiju disanja, to nije zbog toga što netko diše nepravilno. Svaki oblik disanja je unutarnji izričaj pojedinca i potencijalno je koristan. Moj posao je potaknuti novo i neuobičajeno disanje – stimulirati promijenjena stanja svijesti, i iskoristiti duboko disanje za otkrivanje osobnih navika, ograničenja i otpora prema punom iskustvu života.

Disanje tijelom

Bioenergetsko disanje je u biti samo brzo, duboko disanje. Naglasak je na udisaju koji treba biti pun samopouzdanja i dubok. Nema pauze na vrhu ili dnu ciklusa disanja, čime se stvara glatki sinusoidalni val. Usta i grlo su širom otvoreni, nisu na putu disanju, ne oblikuju i ne kontroliraju kretanje zraka. Većina ljudi pokušava dominantno disati ustima, nosom i grlom. U biti, tijelo je to što diše, a gornji dišni putovi su jednostavno prepreka.

U tipičnoj sesiji bioenergetskog disanja do energičnog ritma disanja se dolazi za jednu ili dvije minute, nastavlja se u tom ritmu pet do deset minuta, te potom ponovno usporava.

Koliko brzo je to brzo? “Brzo” znači otprilike dvostruko do trostruko brže od ritma normalnog disanja — otprilike isto kao neposredno nakon vježbanja. Važnija je dubina od brzine. Treba ići onoliko brzo koliko se to razumno može, a da se u isto vrijeme puni i prazni puna pluća zrakom. Nemojte smanjivati količinu zraka u disanju samo radi veće brzine. Općeniti efekt je prilično energičan, no ne treba biti smiješan. Kad bi tako disali pred nekim, a u svim ostalim aspektima izgledali normalno, taj bi vas upitao “Vau, hej, što je bilo? Jeste li trčali ili tako nešto? Radite li vježbu dubokog disanja?” Radi se o ritmu koji pobuđuje pažnju, a ne da se zove hitna pomoć.

I koja je svrha svog tog disanja?

Disanje stimulira. Ono potiče povišena i promijenjena stanja svjesnosti i senzacija. Za dodatne informacije o dubljoj filozofiji disanja pročitajte The Anatomy of Vitality. No, predlažem da prvo isprobate … mislim da će vam se svidjeti.

Iznenađujući izazovi dubokog disanja

Za nešto tako jednostavno, bioenergetsko disanje se pokazuje kao iznenađujući izazov skoro za svakoga. Većina se mući, osjeća strah, frustraciju ili apatiju. Očigledno, izazov nije tehničke prirode – radi se samo o snažnom disanju. O čemu se dakle radi što predstavlja ljudima takve poteškoće?

Izazov je emocionalne prirode. Plitko disanje je norma u našem društvu. U biti, ono je tipično za sve biološke organizme koji stare. Plitko disanje predstavlja zonu udobnosti koju nerado napuštamo. Snažno disanje uzburkava zanimljive i uzbunjujuće senzacije, a mi ljudi imamo ogroman repertoar taktika za kontrolu i ograničavanje iskustava kako bi smanjili ljuljanje broda.

Neka od uobičajenih ponašanja izbjegavanja koja sam opazio kroz svoj višegodišnji rad uključuju učestalo zijevanje, meškoljenje, puhanje i siktanje, soptanje, osušeno grlo, bol koja se magično pojavljuje niotkud, napade luckastosti, smijuljenja ili napadnog smijanja, itd. Kako ustraju, većina ljudi će iskusiti tjeskobu, frustraciju ili (najproblematičnije od svega) sumnjivo snažnu apatiju. Kao treneru, “gašenje” je najteže za navigirati od svih taktika izbjegavanja, i stvar je da je to moja najdraža reakcija na disanje: kada nastavak postane težak, meni je počne spavati i samo se “odjavim”.

Plitko disanje predstavlja zonu udobnosti koju nerado napuštamo.

Prelazak preko ovih obrana je toliko iznenađujuće težak da većina ljudi treba vođenje. Kao trener disanja, mogu primijetiti sve vaše trikove, paziti da dišete čisto, i potaknuti vas da iskusite sve te nove senzacije – umjesto da razvijete iznenadno, jako zanimanje za nešto drugo.

Oh, peckanje, grčenje i drhtanje! Prolazne fiziološke posljedice dubokog disanja

Izazov se komplicira činjenicom da bioenergetsko disanje obično izaziva tri bezopasne, ali potencijalno uzbunjujuće popratne pojave: peckanje, grčenje i drhtanje.

Zvuči dramatično, zar ne? Pa, više je uzbudljivo Ovo je moćna stvar. No, ova iskustva su stvarno bezopasna i obično nestaju s praksom. Ja sam sam prošao kroz to i izišao na drugu stranu prije mnogo godina.

Peckanje jednostavno znači “promijenjenu senzaciju”, obično u obliku laganog peckanja-štipanja oko usta, na vrhovima prstiju i na nožnim prstima. Kako to napreduje i kako se širi, obično se pridružuje grčenje – stalna ali lagana kontrakcija mišića. Šake i stopala žele postati kandža, a usne će vam biti kao da ste upravo izišli od zubara! To je različito od klasičnog grčenja i više je ukočeno nago što je bolno. I nestaje jako brzo. Naposljetku, drhtanje može postepeno obuzeti cijelo tijelo, potencirajući možda pojedini ud ili stranu tijela, ali i to jako brzo prođe – i u biti trebalo bi se prepustiti dok traje. Dopustite si da se tresete. Budite slobodni!

Praktikanti borilačkih vještina i joge mogu cijeli život učiti bez da spoznaju senzaciju qi-a.

Ovi simptomi su posljedica promijenjenog stanja tijela-uma, i fiziološki i psihološki. Grčenje je posljedica nekih promjena u kemiji krvi. Peckanje je senzacija qi-a – kada vaše ruke snažno peku od qi-a, osjećaj je kao da u njima imate vatrene kugle. Radi se o iznimno osobitoj senzaciji i povlastica je iskustva. Obično objašnjavam ljudima da praktikanti borilačkih vještina i joge provedu cijeli život učeći a da nisu iskusili senzacije qi-a, jednostavno jer nisu dovoljno disali.

Sklonost drhtanju je “oslobađanje”. Mi se svi jako čvrsto držimo nekih stvari, uključujući i izvan svoga tijela. Tres nas oslobađa. Preporučam da ga ne pokušavate zaustaviti.

Moram ponovno naglasiti da su sve ove popratne pojave privremene. Bioenergetsko disanje nije hiperventilacija.2 Ni u kojem slučaju nije opasno. bilo koja senzacija koju iskusite tijekom disanja će nestati kako usporite i prestanete.

Zaranjanje u dušu!

Mogli bi postati emocionalni tijekom bioenergetskog disanja.

Većina ljudi poželi zaplakati. Osjećaji tuge i frustracije su najčešće reakcije na disanje. No, mnogi se osjećaju kao da žele nešto udariti (prijedlog: probajte jastuk!), a virtualno gledajući bilo koja vrsta emocionalnog iskustva je moguća za različite ljude, ili za istu osobu tijekom različitih sesija.

Tuga i ljutnja su dvije velike neizražene emocije u našem društvu. Većina nas ima duboke bunare tih emocija u sebi. Bionergetsko disanje može biti zgodan način za namjerno pobuđivanje pročišćavajućeg plakanja. I stvarno, neki ljudi primjećuju da plaču svaki put kada dišu na ovaj način, što ih motivira da se pitaju, “Čega još ima tamo? Kad ću prestati plakati?”

Odgovor je, “Kad završite.” Ako zadržavate tugu trideset godina, za očekivati je da će malo potrajati. I to je ono o čemu se ovdje radi. Zaranjanje u dušu.

Mogućnosti

Krenite. Usporite i prestanite ako se osjećate uzbunu. Nazovite me ako imate pitanja ili želite trenera. Nema pravila, samo puno mogućnosti. Evo nekih …

  • Pokušajte luđački disati otprilike pet minuta i onda zadržati dah. Bit ćete iznenađeni koliko dugo ćete izdržati.
  • Pokušajte disati u raznim položajima. Neki od klasičnih položaja su: obavijanje oko lopte za vježbanje (gledajući gore ili dolje), dodirivanje nožnih prstiju, naginjanje unatrag, izravnavanje leđa s koljenima na prsima, čučanje, položaj djeteta, dok radite virtualno bilo kakvo rastezanje …
  • Pokušajte disanje u različitom ritmu: tri nagla udaha, jedan izdah.
  • Pokušajte disanje “puneći” razne dijelove svoga tijela: donjeg trbuha, solarnog pleksusa, gornjih prsa. Ako želite pravi izazov, “napunite” svoje manje fleksibilne dijelove.
  • Pokušajte dodati kretanje uz disanje, bilo ritmično i ponavljajuće ili nasumično.
  • Pokušajte vizualizacije. Mogućnosti samo u ovoj kategoriji su virtualno neograničene. Dva primjera: uvucite energiju kroz svoju glavu s udahom i izbacite ju kroz nožne prste s izdahom; ili vizualizirajte da ste komad ugljena koji se užari i zasjaji kako pušete na njega! To se meni sviđa …
  • Pokušajte disati uz glazbu koju volite.
  • Pokušajte dodati zvuk disanju. Počnite s bučnim izdisajima, kao da stenjete od užitka i umora na kraju tjedna. To je dobro za početak. No, možete isprobati sve moguće glasovne gluposti. Ako možete, nemojte se ustručavati biti emocionalno bučni.
  • I tako dalje i dalje …

9 Lipanj 2011 Nervus vagus-lutajući živac povezuje vaš mozak s imunološkim sustavom

By Jody Smith
EmpowerHER.com
01. 06. 2011.

Mozak je direktno povezan s imunološkim sustavom, prenoseći poruke koje kontroliraju odaziv na upale nastale zbog infekcija, sepse i autoimunih bolesti. 2007 godine, ovo je otkriće naglavačke preokrenulo tadašnje znanstveno poimanje.

Dr. Kevin Tracey je direktor i glavni upravitelj Feinstein Instituta za medicinska istraživanja. Njegov laboratorij je mjesto u kojem se odvijalo istraživanje o lutajućem živcu (nervus vagus) i njegovoj ulozi u odgovoru tijela na procese upala i bolesti.

Govorio je o svojim pronalascima 2007. godine na predavanju u Nacionalnom Institutu o zdravlju u Bethesda-i, SAD.

Nada koja je proistekla iz ovog istraživanja označila je da je moguće prirodnim lijekovima obraniti i smanjiti sepsu prije nego li ona napravi preveliku štetu. Sepsa je krajnji rezultat kada tijelo oslobađa svoj imunološki odgovor na infekciju sustava. Ta sepsa može biti previše učinkovita za zdravlje nekog pojedinca, što često dovodi do smrti.

Tracey je otkrio da nervus vagus koristi neurokemijsku supstancu pod nazivom acetilkolin kako bi bio u izravnoj vezi s imunološkim sustavom. Stimulacija vagusa govori imunološkom sustavu da ne stvara toksične upalne markere.

2009. godine, Tracey je ponovno prezentirao nova otkrića na američkom fakultetu za reumatologiju i Udruženju reumatologa (ACR/ARHP) na njihovom godišnjem okupljanju u Philadelphia-i, SAD.

Otprije je poznato da se živčani sustav aktivira prijenosnicima upale kroz krvožilni sustav, te kroz krv-mozak barijeru, ili produkcijom citokina u mozgu. Prema članku koji je izdan u svibnju 2010. godine u časopisu The Rheumatologist, otkrilo se da prijenosnici upale mogu koristiti vagus kako bi aktivirali živčani sustav.

Dr. Gary Firestein je profesor medicine i upravitelj reumatologije, alergologije i imunologije, kao i dekan translacijske medicine na Sveučilištu Kalifornije u San Diego-u. Istraživanja koje je napravio Firestein i njegov tim su pokazala da središnji živčani sustav osjeća periferne upale, okida seriju događaja koji na kraju imaju utjecaj na odaziv tijela na upale.

Tracey i Firestein su radili zajedno na zagonetci i poveznicama između središnjeg živčanog sustava i imunološkog sustava.

Doktor medicine i doktor znanosti, Paul-Peter Tak s akademskog medicinskog centru Sveučilišta u Amsterdamu, Nizozemska, pridružio se okupljanju na ACR/ARHP i podržao je ova otkrića. Svi su se složili da je autonomni živčani sustav uključen u regulaciju imunoloških odaziva na upalne stimulanse.

Prema stavu tri znanstvenika, imunološki sustav se ne bi više trebao promatrati kao usamljen otok, već kao aktivan čimbenik i partner središnjeg živčanog sustava kad se radi o upalnim stimulansima.

Moguće je da terapije za reumatoidni artritis i druge imunološke bolesti mogu evoluirati iz novih otkrića o lutajućem živcu (nervusu vagusu) i njegovoj velikoj sferi komunikacije i utjecaja unutar tijela.

-------
Copyright © 2017 by Fellowship of the Cosmic Mind. All rights reserved.