Éiriú Eolas – Hrvatski
  • EN
  • FR
  • DE
  • HR
  • TR
  • VI
  • EL
  • ES
  • IT
  • IT
  • PL

12 Srpanj 2011 Éiriú Eolas novosti – ljeto 2011.

Dragi svi,

Ovom prilikom ne najavljujemo nove Éiriú Eolas satove već ljetnu stanku.

Do daljnjeg, tijekom ljetnih mjeseci, neće biti redovitih Éiriú Eolas satova ni u Zagrebu niti u Varaždinu.
O ponovno održavanju redovitih satova ćete biti pravovremeno informirani putem ovih novosti i obavijesti na Éiriú Eolas stranici.

Nemojte zaboraviti da možete sami, ili u društvu, i dalje prakticirati Éiriú Eolas program uz pomoć DVD seta ili besplatne online verzije!

Stoga, lijepo se odmorite, uživajte u suncu i, ako možete, moru, te se ponovno vidimo kroz nekih mjesec dana.

 
U ovom prazničkom izdanju Éiriú Eolas novosti nismo htjeli započinjati neke teške teme, pa vam donosimo prijevod jednog članka koji će vas, nadamo se, potaknuti na razmišljanje i dati vam malo “hrane za moždane vijuge” tijekom ljeta.
 

Želja za pravednošću

Natalie Angier
The New York Times


© Serge Bloch

Među Ache skupljačima i lovcima u istočnom Paragvaju, od odraslih koji su zdravi i nemaju ovisnog potomstva, očekuje se da doniraju čak 70 do 90 posto hrane koju sakupe, članovima skupine kojima je ona potrebnija. A kad oni sami postanu bolesni, dobiju djecu ili ostare, znaju da mogu računati na pleme koje će se za njih brinuti.

Među !Kung bušmanima u Kalahariju u Africi, uspješnog lovca sklonog hvalisanju njegovi sunarodnjaci drže na zemlji kroz ritualnu igru koja se zove “vrijeđanje mesa.” Tamo si nas pitao da ti pomognemo nositi tu jadnu lešinu? Što je to, neka vrsta zeca?

Među Hadza skupljačima hrane u sjevernoj Tanzaniji, ljudi koji su suočeni sa škrtim djeliteljem hrane jednostavno ne prihvaćaju što je ponuđeno. Prema Frank Marlowu, antropologu Sveučilišta Durham u Engleskoj, oni drže svoju ruku ispruženom “ohrabrujući davatelja da daje sve dok on naposljetku ne povuče crtu.”

Prema studiji koju je naručio New York Times, prosječna godišnja plaća među vodećim američkim rukovoditeljima danas iznosi oko 10 milijuna dolara i raste nekih 12 posto godišnje. U isto vrijeme, ostatak plemena Sjedinjenih Američkih Država se bori s očajno visokom nezaposlenošću, stagnirajućim plaćama i najgorom ekonomskom krizom od Velike depresije. Sada je možda razlika u bogatstvu privremeni problem i sjajni novi stanovi će se uskoro urušiti na sve nas. Ali ako se osjećate razdražljivim i mrzovoljnim zbog rasipnih vlasnika dok vi nemate posao, ako ste u napasti da odete van i izvrijeđate djelić korporacijskog mesa, istraživači koji istražuju prirodu i evoluciju ljudske socijalne organizacije kažu da ih to uopće ne iznenađuje.

Darvinistički nastrojeni analizatori vode raspravu da Homo sapiens ima urođenu odbojnost prema hijerarhijskim ekstremima, naslijeđe naše duge nomadske povijesti kao čvrsto združenih družina koje žive prema pravilima izgradnje skupine: vjerovanje u pravednost i reciprocitet, kapacitet za empatiju i kontrolu nagona te volja za suradnjom na načine koje naši najbliži srodnici primati ne mogu postići. Kao što je Michael Tomasello s Max Planck Instituta istaknuo, nikad nećete vidjeti dvije čimpanze kako zajedno nose panj. Pojava poljoprivrede i sjedilačkog načina života je možda ubacila nekoliko feudalnih majmuna i monarha u mješavinu, ali evolucijski teoretičari kažu da naše težnje prema jednakosti ostaju.

Studije su našle da je žeđ za pravednošću duboko ukorijenjena. Kao što su Ernst Fehr i njegovi kolege sa Sveučilišta u Zurichu izvijestili za časopis Nature, djeca do 6 ili 7 godina su revno posvećena podjednakom dijeljenu dobara, te će izabrati kažnjavanje onih koji pokušaju prigrabiti više Smartiesa ili žele-bombona od onoga što im aritmetički pripada, čak i onda kada to znači da oni koji kažnjavaju moraju žrtvovati svoj vlastiti udio.

U nastavku istraživanja sa starijom djecom i adolescentima, koje tek treba biti objavljeno, Dr. Fehr i njegovi kolege su uočili da je razumijevanje pravednosti više nijansirano, i priznanje da neki stupanj nejednakosti može ima smisla: Dijete koje uči svaku noć zaslužuje bolju ocjenu nego lijenčina. Ipak postoje granice tinejdžerske tolerancije, kazao je Dr. Fehr. “‘Jedan za mene, dva za tebe’ možda nije toliko loše,” kazao je Dr. Fehr. “Ali ‘jedan za mene, pet za tebe’ se neće prihvatiti.”

Osjećaj pravednosti je i cerebralni i organski, kortikalni i limbički. U časopisu PLoS Biology, Katarina Gospić i njezini kolege s karolinškog institutskog Osher centra u Stockhlomu su analizirali podatke iz skeniranja mozgova 35 subjekata dok su oni igrali slavnu Ultimatum igru, u kojoj su se učesnici cjenkali kako podijeliti fiksnu količinu novca. Odmah nakon što su čuli prijedlog protivnika da se podijeli količina novca u iznosu 80 posto naspram 20 posto u korist protivnika, skenirani subjekti su pokazali eksploziju aktivnosti u amigdali, drevnom sjedištu za uvrede i agresiju, nakon čega je uslijedilo buđenje viših kortikalnih domena koje su vezane za introspekciju, rješavanje sukoba i pridržavanje pravila; i u 40 posto slučajeva ljutito su odbacili dogovor kao nepošten.

Taj prvi brzi limbički udar se pokazao ključnim. Kada im je dan blagi lijek protiv uznemirenosti koji je potisnuo reakciju amigdale, subjekti su još uvijek govorili da im je podjela 80 posto naspram 20 posto nepravedna, ali njihova voljnost da ju odmah odbace je pala za pola. “To ukazuje da akcija pravednog odnošenja prema ljudima i provedba pravde u društvu ima evolucijske korijene,” kazala je dr. Gospić. “To povećava naše šanse za preživljavanje.”

David Sloan Wilson, evolucijski teoretičar s državnom Sveučilišta New York u Binghamtonu, vidi početak ljudskog suradničkog, poštenog duha kao jednu od velikih promjena u povijesti života na Zemlji, trenuci kada se pojedinačni organizmi ili selekcijske jedinice udružuju i daju svoju budućnost jedni drugima u ruke. Veća bakterijska stanica obuhvaća manju bakterijsku stanicu kako bi stvorila prvu kompleksnu eukariotsku stanicu. Pojedinačne stanice se stapaju u višestanične organizme specijaliziranih dijelova. Mravi i pčele postaju superorganizmi kolektivnog uma i guraju na stranu sve druge insekte.

“Velika promjena se događa kada imate mehanizme za potiskivanje razlika u formi i uspostavljanje jednakosti unutar skupina, tako da nije više moguće uspijevati na račun vaše grupe,” kazao je dr. Wilson. “To je rijedak događaj, te je teško započeti, ali kada se započne možete brzo zavladati Zemljom.” Ljudska evolucija “jasno spada u tu paradigmu,” kazao je.

Naš uspon prema globalnoj dominaciji je započeo, paradoksalno, kada smo ostavili rigorozne hijerarhije dominacije postrani. “U tipičnoj skupini primata, najčvršći pojedinci mogu raditi što hoće i dominirati nad svim ostalim unutar skupine,” kazao je dr. Wilson. “Čimpanze su vrlo pametne, ali njihova inteligencija počiva na nepovjerenju.”

Naši preci su morali naučiti da vjeruju svojim susjedima, a sjeme naše uzajamnosti se može vidjeti u našim najjednostavnijim gestama, kao što je voljnost da drugom pokažemo skriveni objekt, što će čak i djeca učiniti. Drevni ljudi su isto trebali načine kako kontrolirati buduće nasilnike, a naše iznimne vještine bacanja – za koje istraživači smatraju da su se originalno pojavile kako bi nam pomogle da se zaštitim od predatora – su najvjerojatnije pomogle. “Možemo baciti mnogo bolje nego bilo koji drugi primat,” kazao je dr. Wilson, “i jednom kada smo mogli bacati stvari na daljinu, odjednom alfa mužjak postaje ranjiv na kamenje. Kamenovanje je možda bilo jedna od naših prvih prilagodbi.”

Niska razina hijerarhije ne znači da nema hijerarhije. Kroz etnografske studije i studije križanja kultura, istraživači su zaključili da je osnovni predložak za ljudske socijalne grupe umjereno, ali ne i nepogrešivo egalitaran. Našli su stupnjeve bogatstva i moći čak i među najnomadskijim grupama, ali takvi stupnjevi teže umjerenosti. U nedavnoj analizi pet populacija skupljača i lovaca, Eric Aiden Smith i njegovi kolege sa Sveučilišta Washington su otkrili da je prosječni stupanj jednakosti primanja otprilike pola od onoga u SAD-u, a blizak je distribuciji bogatstva Danske.

Zanimljivo, druga nedavna studija je otkrila da kada su Amerikanci dobili priliku konstruirati svoju vlastitu verziju američkog optimalnog stupnja bogatstva, i republikanci i demokrati su napravili graf koji je ličio na graf Švedske. Nema potrebe za vrijeđanjem mesa u zemlji lutefiska.

 

Ugodno disanje!

 

Srdačni pozdravi,
Éiriú Eolas tim

Posted in Newsletters

23 Lipanj 2011 Éiriú Eolas novosti – 23. lipnja

Veliki ljetni pozdrav!

Iako je sezona vrućina i kratkih rukava već odavno krenula, danas smo i službeno zakoračili u ljeto.
Iz tog razloga raspored održavanja Éiriú Eolas satova se malo mijenja pa idemo prvo odraditi taj dio ovih novosti.

VAŽNO!

U subotu, 25. lipnja, NEMA Éiriú Eolas sata u Zagrebu.

Sljedeći sat u Zagrebu je 2. srpnja u 16h, na standarnom mjestu: MMC “Kopriva”, Ilica 196.
Nakon toga, Éiriú Eolas satovi u Zagrebu nastavljaju svojim uobičajenim subotnjim ritmom tijekom cijelog ljeta.

Prije toga smo, taj petak, 1. srpnja u 19h, u Varaždinu, ulica Braće Radić 118.
To je ujedno i posljednji Éiriú Eolas sat u Varaždinu prije ljetne stanke do rujna.

Stoga nemojte propustiti priliku te potpuno opušteni i puni energije otići na ljetni odmor!

U ovom broju Éiriú Eolas novosti vam donosimo prijevode dva povezana članka. Govore o jednoj osobini koja nas čini uistinu ljudima, o samilosti/suosjećanju, i njenoj vezi s lutajućim živcom -“nervusom vagusom”.

Nakon što ih pročitate, nadamo se da ćete, ako već niste, dobiti želju za isprobati Éiriú Eolas program za kontrolu stresa i pomlađivanje, koji sadržava vježbe disanja koje su dizajnirane za stimulaciju lutajućeg živca “nervusa vagusa”, te stoga za smanjenje vašeg stresa, tjeskobe i depresije zajedno s vašom upalom!

 

Samilost: eliksir života?

dr. sc. David R. Hamilton
The Huffington Post

Nova istraživanja sugeriraju da samilost može usporiti procese starenja.

Gerontolozi (znanstvenici koji istražuju procese starenja) su, ispitujući zašto starimo, otkrili da veliki dio posljedica starenja može u stvari biti usputna šteta u tijelu zbog upalnih procesa.

Gledajući u cjelini, upale su neophodne. One su dio imunološkog odgovora koji pomaže u ozdravljenju tijela. No, iako nam upala pomaže da ozdravimo, problem leži u tome što nam ona ujedno može naštetiti. Tijekom vremena može nagrizati tijelo kao što valovi erodiraju obalu. Kao što cijev koja kaplje puni ulegnuće i uzrokuje usputnu štetu podu, tako se i posljedice upale mogu postupno namnožiti i uzrokovati ozbiljnu štetu ljudskom tijelu.

Sada znamo da upale igraju važnu ulogu u mnogim ozbiljnim bolestima, a naročito u krvo-žilnim bolestima koje su jedan od glavnih uzroka smrti u zapadnom svijetu.

Ljudski živčani sustav kontrolira razinu upale slično kao što kočnice usporavaju automobil. Ta kočnica je kranijalni živac broj 10, ili nervus vagus, i njegova uloga je poznata kao upalni refleks, kojeg je prvi identificirao dr. Kevin J. Tracey, upravitelj Feinstein Instituta te profesor i predsjednik apsolventske škole molekularne medicine u Manhassetu, država New York. Kada se vagalna kočnica upotrijebi, upala se smanjuje.

No, izgleda da stanje nervus vagusa nije isto kod svih ljudi. Njegovo stanje se često naziva „vagalnim tonusom“ i može se smatrati nešto kao mišični tonus. Na osnovu činjenice da stimulacija nervusa vagusa smanjuje upalne procese i da je niski vagalni tonus povezan s jačim upalama, vrlo je moguće da viši vagalni tonus predstavlja efikasnije kočnice te da stoga bolje sprečava upalne procese svuda po tijelu.

Kako možemo vježbati naše kranijalne živce (nervus vaguse)? Jedna metoda koja se sve više pojavljuje u znanstvenim radovima je vježbanje samilosti. Kao što vježbanje povećava tonus naših mišića, čini se da vježbanje samilosti povećava vagalni tonus.

Barbara Fredrickson, profesor psihologije na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, je otkrila da je prakticiranje meditacije voljenja-dobrote, onako kako je otprilike prakticiraju tibetanski budisti, što uključuje kultivaciju osjećaja samilosti prema sebi i drugima, znakovito povećalo vagalni tonus kroz vremenski period od 7 tjedana.

Dr. Stephen Porges, profesor psihijatrije na Sveučilištu Illinoisa u Chicagu, je čak nazvao nervus vagus živac suosjećanja ili samilosti, zbog svoje povezanosti s aspektima skrbničkog ponašanja, kao što su briga, njega i pomaganje.

Istraživanje na Sveučilištu Californije na Berkeleyu, koje je vodio Dacher Keltner, otkrilo je da ljudi koji su najsamilosniji obično imaju najviši vagalni tonus. Vrijedi i obratno. Izgleda da su ljudi s najvišim vagalnim tonusom izrazito samilosni.

Ako ovo išta vrijedi, znači da vježbanje samilosti može usporiti upalne procese poboljšavanjem stanja nervus vagusa, što čak može značiti da samilost može usporiti procese starenja.

Sada se proučavaju protu-upalna svojstva samilosti (suosjećanja). U studiji iz 2009. godine, znanstvenici s Medicinskog fakulteta Emory Sveučilišta su uvježbali 33 osobe kako raditi tibetansku budističku meditaciji samilosti, koja je uključivala strukturno generiranje osjećaja samilosti, i usporedili su ih s grupom od 28 ljudi koji nisu radili meditaciju. Nakon 6 tjedana oni koji su najviše radili meditaciju samilosti su imali mnogo manju razinu upalnih procesa u odnosu na one koji su meditaciju radili jako rijetko ili nikako. Ako je teorija povezanosti upalnih procesa s procesom starenja točna, tada nam ovo istraživanje zasigurno govori da samilost može usporiti procese starenja.

Možda je samilost eliksir života. Možda je razlog zašto nikada nismo pronašli mitski kamen mudraca (filozofski kamen) – legendarnu tvar za koju se vjeruje da pomlađuje tijelo i produžava život – zato jer smo uvijek tražili nešto izvan sebe samih. Samilost je unutarnji rad (rad na sebi).

Ako je ovo istina tada je kamen mudraca bio ovdje cijelo vrijeme. Mi ga samo nikad nismo primijetili. Možda je nazvan „kamenom mudraca“ jer je potrebno biti filozof da bi se uopće pomislilo da je samilost eliksir života.

Dakle, zašto samilosni ljudi svugdje po svijetu ne žive preko 100 godina? Mnogi vjerojatno i žive. No, efektima samilosti se suprotstavljamo drugim izborima koje donosimo u životu – pretjerivanjem u hrani, unosom previše nezdrave hrane, unosom toksina i stimulansa u tijelo, nezdravim navikama kao što su pušenje ili pijenje (previše), neredovitim vježbanjem te naravno, našim mentalnim i emocionalnim stresom u životu.

Starenje je kompleksan koktel mnogih stvari uključujući životni stil i genetiku. Samilost je samo jedan sastojak u tom koktelu.

No, ono može doprinijeti mnogo više okusu tog koktela nego što smo mi to ikad mislili.

Reference:

O postojanju razlike u vagalnom tonusu među ljudima se raspravlja u: Dacher Keltner, Born to Be Good (W. W. Norton & Company, New York, 2009). Knjiga također raspravlja o vezi između samilosti i vagalnog tonusa.

 

Kranijalni živac (nervus vagus) i samilost

Iz knjige Born to Be Good: The Science of a Meaningful Life autora Dachera Keltnera (stranice 228-230):

[Kranijalni živac (nervus vagus)] se nalazi u prsima, a kada se aktivira, stvara osjećaj širenja tekuće topline u prsima i osjećaj izbočine u grlu. Kranijalni živac … kreće iz vrha leđne moždine i onda vijuga kroz tijelo…, spajajući se s mišićnim tkivom lica, mišićima koji su uključeni u stvaranje govora, srcem, plućima, bubrezima i jetrom, te probavnim organima. U seriji kontroverznih članaka, fiziološki psiholog Steve Porges je iznio tvrdnju da je nervus vagus živac samilosti (suosjećanja), organ koji skrbi o tijelu.

…Porges primjećuje da nervus vagus prožima mišićne grupe komunikacijskog sustava koje su zadužene za skrb – muskulaturu lica i glasovni aparat. U našem smo istraživanju primijetili, na primjer, da ljudi sistematično uzdišu – kratku četvrtinu sekunde s izražajima brige i razumijevanja – kada slušaju drugu osobu kako opisuje iskustvo patnje. Naša je studija pokazala da je uzdah iskonski izdisaj, smiruje bori se/bježi fiziologiju onoga tko uzdiše i okidač je osjećaja ugode i povjerenja kod onoga tko priča. Kada uzdišemo na umirujući način, ili umirujemo druge u nevolji našim zabrinutim pogledom ili nakrivljenim obrvama, kranijalni živac radi svoj posao, stimulirajući mišiće grla, usta, lica i jezika da emitiraju umirujuće prikaze brige i ohrabrenja.

Drugo, nervus vagus je primarna kočnica ritma našeg srca. Bez aktivacije kranijalnog živca, srce bi u prosjeku kucalo otprilike 115 otkucaja u minuti, umjesto standardnih 72. Nervus vagus pomaže u usporavanju ritma otkucaja srca. Kad smo ljuti ili uplašeni, naše srce ubrzava, doslovno povečavajući 5 do 10 otkucaja po minuti, distribuirajući krv raznim grupama mišića, pripremajući tijelo na borbu ili bijeg. Nervus vagus radi suprotnu stvar, usporava otkucaje srca na jedan mirniji ritam, povećavajući vjerojatnost za ljubazni (nježni) kontakt u blizini drugih.

Treće, nervus vagus je direktno povezan s bogatom mrežom receptora oksitocina, neuropeptida koji su prisno uključeni u doživljaj osjećaja povjerenja i ljubavi. Kako nervus vagus započinje s radom, stimulirajući pripadne vokalizacije i mirniju krvo-žilnu fiziologiju, vjerojatno potiče lučenje oksitocina, šaljući signale topline, povjerenja i privrženosti kroz mozak i tijelo, te naposljetku i drugim ljudima.

Konačno, nervus vagus je jedinstven za sisavce. Reptilski autonomni živčani sustavi dijele najstariji dio nervus vagusa s nama, ono što je znano kao dorzalni vagalni kompleks, odgovoran za imobilizacijsko ponašanje: na primjer, odgovor u obliku šoka nakon fizičke traume; i nešto spekulativnije, ponašanje povezano sa sramom kada nas se ponizi u društvu. Reptilski autonomni živčani sustavi također uključuju i simpatičku regiju autonomnog živčanog sustava koja je uključena u bori se/bježi ponašanje. No, kako je skrbničko ponašanje počelo definirati novi red vrste – sisavce – regija živčanog sustava, nervus vagus, se evolucijski pojavila kako bi pomogla podržati ovu novu kategoriju ponašanja.

 

Ugodno disanje!

Srdačni pozdravi,

Éiriú Eolas tim

Posted in Newsletters

15 Lipanj 2011 Éiriú Eolas novosti

Veliki pozdrav svima!

Evo nas već na drugom izdanju EE novosti na hrvatskom.

Redoviti podsjetnik na Éiriú Eolas satove ovaj tjedan

U petak, 17. lipnja u 19h, smo opet u Varaždinu!

U subotu, 18. lipnja u 16h, redoviti EE sat u Zagrebu.

Nadamo se da se vidimo tamo!

 

U ovom broju vam donosimo prijevod članka o bioenergetskom disanju. Članak se tiče općenito te tehnike disanja, a vjerojatno ćete primijetiti dosta sličnosti s Beatha dijelom Éiriú Eolas programa, koji je u biti specifično prilagođeno bioenergetsko disanje.

Iz članka posebno izdvajamo jasna objašnjenja popratnih pojava dubokog disanja kao i tehnika izbjegavanja, koje su mnogi dosadašnji praktikanti Éiriú Eolas programa i sami iskusili.

No, da previše ne duljimo, jednostavno pogledajte članak u nastavku ovih novosti.

 


Umjetnost bioenergetskog disanja:
moćno oruđe za osobni rast i transformaciju

by Paul Ingraham
Save Yourself

Ramena divova

Netko vam kaže “Dišite duboko.” Ima u tome nešto više nego što mislite. To je vrh sante leda za koju većina ljudi nikad nije čula ni vidjela.

Imate problema s disanjem?

Ako imate problema s disanjem, molim Vas pogledajte na dnu Appendix: Difficulty Breathing za moguće uzroke.

Već više od jednog desetljeća prakticiram, podučavam i ispitujem jednu neobičnu vrstu terapeutskog disanja. Poznata je pod imenom “bioenergetsko” disanje i vuče svoje korijene iz filozofija rada na tijelu, koje su originalno potekle od Alexandera Lowena i njegovih interpretacija Reicha i Junga. Ono što je zanimljivo jest da Kinezi isti stil disanja u kontekstu qigonga zovu “kružno” disanje, i taj stil ima duboke korijene u njihovoj kulturi, iako na dosta različit način.

Dakle, kad podučavam ovu vrstu disanja, stojim na ramenima divova. O bioenergetskom disanju sam naučio od Joanne Peterson and dr. Jocka McKeena i dr. Benneta Wonga s Gabriola Islanda renomiranog Haven Instituta za profesionalni trening. To što danas podučavam je adaptacija onoga što još uvijek učim kadgod posjetim Gabriolu.

Terapija koja to nije

Ono što mi se najviše sviđa kod ove vrste “terapije” jest da to uopće nije terapija, već jednostavno vrsta edukacije. Ne moram se uobražavati da sam iscjelitelj kad radim ovaj posao. Više sam poput trenera. I jednostavno je.

Iako nudim mnoge prijedloge dok “vodim” sesiju disanja, to nije zbog toga što netko diše nepravilno. Svaki oblik disanja je unutarnji izričaj pojedinca i potencijalno je koristan. Moj posao je potaknuti novo i neuobičajeno disanje – stimulirati promijenjena stanja svijesti, i iskoristiti duboko disanje za otkrivanje osobnih navika, ograničenja i otpora prema punom iskustvu života.

Disanje tijelom

Bioenergetsko disanje je u biti samo brzo, duboko disanje. Naglasak je na udisaju koji treba biti pun samopouzdanja i dubok. Nema pauze na vrhu ili dnu ciklusa disanja, čime se stvara glatki sinusoidalni val. Usta i grlo su širom otvoreni, nisu na putu disanju, ne oblikuju i ne kontroliraju kretanje zraka. Većina ljudi pokušava dominantno disati ustima, nosom i grlom. U biti, tijelo je to što diše, a gornji dišni putovi su jednostavno prepreka.

U tipičnoj sesiji bioenergetskog disanja do energičnog ritma disanja se dolazi za jednu ili dvije minute, nastavlja se u tom ritmu pet do deset minuta, te potom ponovno usporava.

Koliko brzo je to brzo? “Brzo” znači otprilike dvostruko do trostruko brže od ritma normalnog disanja — otprilike isto kao neposredno nakon vježbanja. Važnija je dubina od brzine. Treba ići onoliko brzo koliko se to razumno može, a da se u isto vrijeme puni i prazni puna pluća zrakom. Nemojte smanjivati količinu zraka u disanju samo radi veće brzine. Općeniti efekt je prilično energičan, no ne treba biti smiješan. Kad bi tako disali pred nekim, a u svim ostalim aspektima izgledali normalno, taj bi vas upitao “Vau, hej, što je bilo? Jeste li trčali ili tako nešto? Radite li vježbu dubokog disanja?” Radi se o ritmu koji pobuđuje pažnju, a ne da se zove hitna pomoć.

I koja je svrha svog tog disanja?

Disanje stimulira. Ono potiče povišena i promijenjena stanja svjesnosti i senzacija. Za dodatne informacije o dubljoj filozofiji disanja pročitajte The Anatomy of Vitality. No, predlažem da prvo isprobate … mislim da će vam se svidjeti.

Iznenađujući izazovi dubokog disanja

Za nešto tako jednostavno, bioenergetsko disanje se pokazuje kao iznenađujući izazov skoro za svakoga. Većina se muči, osjeća strah, frustraciju ili apatiju. Očigledno, izazov nije tehničke prirode – radi se samo o snažnom disanju. O čemu se dakle radi što predstavlja ljudima takve poteškoće?

Izazov je emocionalne prirode. Plitko disanje je norma u našem društvu. U biti, ono je tipično za sve biološke organizme koji stare. Plitko disanje predstavlja zonu udobnosti koju nerado napuštamo. Snažno disanje uzburkava zanimljive i uzbunjujuće senzacije, a mi ljudi imamo ogroman repertoar taktika za kontrolu i ograničavanje iskustava kako bi smanjili ljuljanje broda.

Neka od uobičajenih ponašanja izbjegavanja koja sam opazio kroz svoj višegodišnji rad uključuju učestalo zijevanje, meškoljenje, puhanje i siktanje, soptanje, osušeno grlo, bol koja se magično pojavljuje niotkud, napade luckastosti, smijuljenja ili napadnog smijanja, itd. Kako ustraju, većina ljudi će iskusiti tjeskobu, frustraciju ili (najproblematičnije od svega) sumnjivo snažnu apatiju. Kao treneru, “gašenje” je najteže za navigirati od svih taktika izbjegavanja, i stvar je da je to moja najdraža reakcija na disanje: kada nastavak postane težak, meni se počne spavati i samo se “odjavim”.

Plitko disanje predstavlja zonu udobnosti koju nerado napuštamo.

Prelazak preko ovih obrana je toliko iznenađujuće težak da većina ljudi treba vođenje. Kao trener disanja, mogu primijetiti sve vaše trikove, paziti da dišete čisto, i potaknuti vas da iskusite sve te nove senzacije – umjesto da razvijete iznenadno, jako zanimanje za nešto drugo.

Oh, peckanje, grčenje i drhtanje! Prolazne fiziološke posljedice dubokog disanja

Izazov se komplicira činjenicom da bioenergetsko disanje obično izaziva tri bezopasne, ali potencijalno uzbunjujuće popratne pojave: peckanje, grčenje i drhtanje.

Zvuči dramatično, zar ne? Pa, više je uzbudljivo. Ovo je moćna stvar. No, ova iskustva su stvarno bezopasna i obično nestaju s praksom. Ja sam sam prošao kroz to i izišao na drugu stranu prije mnogo godina.

Peckanje jednostavno znači “promijenjenu senzaciju”, obično u obliku laganog peckanja-štipanja oko usta, na vrhovima prstiju i na nožnim prstima. Kako to napreduje i kako se širi, obično se pridružuje grčenje – stalna ali lagana kontrakcija mišića. Šake i stopala žele postati kandža, a usne će vam biti kao da ste upravo izišli od zubara! To je različito od klasičnog grčenja i više je ukočeno nago što je bolno. I nestaje jako brzo. Naposljetku, drhtanje može postepeno obuzeti cijelo tijelo, potencirajući možda pojedini ud ili stranu tijela, ali i to jako brzo prođe – i u biti trebalo bi se prepustiti dok traje. Dopustite si da se tresete. Budite slobodni!

Praktikanti borilačkih vještina i joge mogu cijeli život učiti bez da spoznaju senzaciju qi-a.

Ovi simptomi su posljedica promijenjenog stanja tijela-uma, i fiziološki i psihološki. Grčenje je posljedica nekih promjena u kemiji krvi. Peckanje je senzacija qi-a – kada vaše ruke snažno peku od qi-a, osjećaj je kao da u njima imate vatrene kugle. Radi se o iznimno osobitoj senzaciji i povlastica je iskustva. Obično objašnjavam ljudima da praktikanti borilačkih vještina i joge provedu cijeli život učeći a da nisu iskusili senzacije qi-a, jednostavno jer nisu dovoljno disali.

Sklonost drhtanju je “oslobađanje”. Mi se svi jako čvrsto držimo nekih stvari, uključujući i izvan svoga tijela. Trešnja nas oslobađa. Preporučam da ga ne pokušavate zaustaviti.

Moram ponovno naglasiti da su sve ove popratne pojave privremene. Bioenergetsko disanje nije hiperventilacija. Ni u kojem slučaju nije opasno. bilo koja senzacija koju iskusite tijekom disanja će nestati kako usporite i prestanete.

Zaranjanje u dušu!

Mogli bi postati emocionalni tijekom bioenergetskog disanja.

Većina ljudi poželi zaplakati. Osjećaji tuge i frustracije su najčešće reakcije na disanje. No, mnogi se osjećaju kao da žele nešto udariti (prijedlog: probajte jastuk!), a virtualno gledajući bilo koja vrsta emocionalnog iskustva je moguća za različite ljude, ili za istu osobu tijekom različitih sesija.

Tuga i ljutnja su dvije velike neizražene emocije u našem društvu. Većina nas ima duboke bunare tih emocija u sebi. Bionergetsko disanje može biti zgodan način za namjerno pobuđivanje pročišćavajućeg plakanja. I stvarno, neki ljudi primjećuju da plaču svaki put kada dišu na ovaj način, što ih motivira da se pitaju, “Čega još ima tamo? Kad ću prestati plakati?”

Odgovor je, “Kad završite.” Ako zadržavate tugu trideset godina, za očekivati je da će malo potrajati. I to je ono o čemu se ovdje radi. Zaranjanje u dušu.

Mogućnosti

Krenite. Usporite i prestanite ako se osjećate uzbunu. Nazovite me ako imate pitanja ili želite trenera. Nema pravila, samo puno mogućnosti. Evo nekih …

  • Pokušajte luđački disati otprilike pet minuta i onda zadržati dah. Bit ćete iznenađeni koliko dugo ćete izdržati.
  • Pokušajte disati u raznim položajima. Neki od klasičnih položaja su: obavijanje oko lopte za vježbanje (gledajući gore ili dolje), dodirivanje nožnih prstiju, naginjanje unatrag, izravnavanje leđa s koljenima na prsima, čučanje, položaj djeteta, dok radite virtualno bilo kakvo rastezanje …
  • Pokušajte disanje u različitom ritmu: tri nagla udaha, jedan izdah.
  • Pokušajte disanje “puneći” razne dijelove svoga tijela: donjeg trbuha, solarnog pleksusa, gornjih prsa. Ako želite pravi izazov, “napunite” svoje manje fleksibilne dijelove.
  • Pokušajte dodati kretanje uz disanje, bilo ritmično i ponavljajuće ili nasumično.
  • Pokušajte vizualizacije. Mogućnosti samo u ovoj kategoriji su virtualno neograničene. Dva primjera: uvucite energiju kroz svoju glavu s udahom i izbacite ju kroz nožne prste s izdahom; ili vizualizirajte da ste komad ugljena koji se užari i zasjaji kako pušete na njega! To se meni sviđa …
  • Pokušajte disati uz glazbu koju volite.
  • Pokušajte dodati zvuk disanju. Počnite s bučnim izdisajima, kao da stenjete od užitka i umora na kraju tjedna. To je dobro za početak. No, možete isprobati sve moguće glasovne gluposti. Ako možete, nemojte se ustručavati biti emocionalno bučni.
  • I tako dalje i dalje …

 

Ugodno disanje!

 

Srdačni pozdravi,
Éiriú Eolas tim

Posted in Newsletters
-------
Copyright © 2017 by Fellowship of the Cosmic Mind. All rights reserved.